Svaka osoba se u nekom trenutku suočava s promenama i pitanjima ‒ kako naći posao ili ga promeniti, kako izabrati srednju školu, fakultet ili visoku školu ili kako se vratiti obrazovanju nakon nekoliko godina rada. Te nimalo jednostavne odluke donose se u kontekstu sveta rada, sveta u kojem su jedina konstante nesigurnost i stalna promena. Karijerno vođenje i savetovanje je termin koji se odnosi na podršku pojedincima u cilju donošenja karijernih odluka zasnovanih na pouzdanim informacijama. Uz ovo se često dodaje atribut celoživotno kako bi se ukazalo na činjenicu da je ono potrebno građanima svih uzrasta i u svim životnim periodima.
U poslednjih nekoliko godina, na nivou Evropske unije karijerno vođenje i savetovanje je redovno deo inicijativa u oblasti politika obrazovanja, zapošljavanja, socijalne i omladinske politike. Od prevencije ranog napuštanja obrazovanja i garancije za mlade, do mera za podršku dugoročno nezaposlenima i razvoja veština građana, ono je jedna od nezaobilaznih stavki. To ne treba da čudi. Naime, istraživanja pokazuju da karijerno vođenje ima pozitivne efekte u pogledu prevencije nezaposlenosti, smanjenja broja osoba koje napuštaju školovanje, povećanja zainteresovanosti za školu i uspeh u školi, uspešne tranzicije s nižih na više nivoe obrazovanja, kao i u pogledu socijalnog uključivanja.
Prateći dve Rezolucije Saveta o celoživotnom vođenju, u periodu od 2007. do 2015. godine, naročito se radilo na razmeni iskustva i uzajamnom učenju u ovoj oblasti kroz rad Evropske mreže politika celoživotnog vođenja. Trenutno, u 36 evropskih država kroz Euroguidance, evropsku mrežu za podršku karijernom vođenju i savetovanju, nacionalni centri sprovode brojne aktivnosti. Ipak, uzimajući u obzir rezultate istraživanja u kojima se kaže da je samo jedna od četiri osobe u zemljama Evropske unije koristila uslugu karijernog vođenja, kao i da je pre svega reč o osobama koje su koristile ove usluge u toku obrazovnog procesa i koje završavaju visoko obrazovanje, potrebno je dalje raditi na unapređenju dostupnosti usluga.
Srbija i nedovoljne mere
Šta se za ovo vreme dešavalo u Srbiji u pogledu karijernog vođenja i savetovanja i kakva je situacija sada? S jedne strane, dosta toga, a s druge, još uvek nedovoljno. U periodu od 2010. do 2014. godine, na snazi je bila Strategija karijernog vođenja i savetovanja, a i nakon toga karijerno vođenje je uključeno u strateške i zakonske dokumente u oblasti obrazovanja, zapošljavanja i omladinske politike. Kroz brojne aktivnosti povećana je zastupljenost karijernog vođenja i savetovanja u svim nivoima obrazovanja, ono je bolje integrisano u rad s mladima, zatim, povećan je broj dostupnih resursa za karijerne praktičare i podsticano je njihovo umrežavanje i uzajamno učenje. Ova tema je još uvek veoma aktuelna ‒ pre nepuna dva meseca usvojen je i Pravilnik o standardima usluga karijernog vođenja i savetovanja koji imaju za cilj uspostavljanje sistema kvaliteta u ovoj oblasti.
Zašto su sve ove aktivnosti, iako važne i značajne, još uvek nedovoljne? Godišnje istraživanje o položaju i potrebama mladih, koje sprovodi Ministarstvo omladine i sporta, pokazuje da i dalje 69% mladih nikada nisu bili uključeni ni u jednu od aktivnosti karijernog vođenja i savetovanja. Konkretno, kako ispitanici navode, to znači da oni nisu bili informisani ni o obrazovnim opcijama, a ni o zanimanjima i tržištu rada niti su prošli kroz karijerno savetovanje i radionice na temu veština važnih za aktivno traženje posla i planiranje karijere. Pri tome, treba imati u vidu da su u ovom istraživanju ispitane samo mlade osobe, a da je pitanje kakvi bi rezultati bili da su obuhvaćene i druge uzrasne grupe.
Kako još znamo da su mere koje se sprovode nedovoljne? Jedna od aktivnosti predviđenih Strategijom karijernog vođenja i savetovanja ‒ uspostavljanje mehanizma koordinacije karijernog vođenja u sektorima obrazovanja, zapošljavanja i rada sa mladima ‒ još uvek nije realizovana. To je od izuzetnog značaja kako bi se, s jedne strane, izbeglo bespotrebno dupliranje mera koje se sprovode, a s druge strane, da se ne bi dogodilo da oni kojima je podrška potrebna, ne mogu da je dobiju. „Preporuka je da se koordinacija politika celoživotnog vođenja tretira kao prioritet“, navodi Helmut Zelot iz Evropske fondacije za obuku analizi iz 2011. godine.
Moguća misija
Da ovo nije teškoća samo u Srbiji, već u celom regionu Zapadnog Balkana, pokazali su rezultati regionalne analize koju je prošle godine u saradnji sa partnerima sprovela Beogradska otvorena škola. Iako su u većini zemalja učinjeni pokušaji da se neki mehanizam koordinacije i saradnje uspostavi, oni se nisu pokazali kao delotvorni i održivi. Pa ipak, pored drugih zemalja Evropske unije, i Hrvatska pokazuje da ovo nije nemogući poduhvat. U Hrvatskoj je 2014. godine uspostavljen Forum za celoživotno profesionalno usmeravanje i razvoj karijere, čija je uloga da obezbedi povezivanje svih ministarstava, organizacija i ustanova koje se bave ovom temom i čiji predstavnici zajedno promišljaju dalje korake.
Šta bi trebalo da bude naredni korak za bolju podršku karijernom razvoju pojedinaca? Za početak, potrebno je da usvajanje standarda usluga karijernog vođenja i savetovanja prati i niz mera koje će osigurati njihovu primenu od strane osnovnih i srednjih škola, fakulteta, karijernih centara, kancelarija za mlade, Nacionalne službe za zapošljavanje i svih drugih koji pružaju ove usluge. Pri tome je nužno da to bude praćeno i efektivnom koordinacijom, za šta je preko potrebno uspostavljanje održivog mehanizma za komunikaciju ministarstava i drugih predstavnika javnih institucija, poslovnog sektora, pružaoca usluga i organizacija civilnog društva koje se bave ovom temom.
Kako da se odaberu relevantni izvori informisanja o obrazovnim i karijernim mogućnostima, planira karijerni razvoj i njim upravlja u uslovima neočekivanih promena, to nisu pitanja na koja treba da se odgovara samostalno ili samo uz podršku porodice i prijatelja. Ovo su pitanja za koja je, ukoliko je to potrebno, važno imati podršku stručnjaka, kako se odluke koje se donesu ne bi pretočile u visoke stope nezaposlenosti, rano napuštanje školovanja ili dugo zaglavljivanje u tranziciji iz obrazovanja u svet rada.
Aleksandra Đurović, koordinatorka istraživačkih aktivnosti, Beogradska otvorena škola
Izvor slike: http://t2online.com