Predstavljamo Vam novu publikaciju Beogradske otvorene škole: "Zagađenje vazduha i COVID19". Tema ove studije je štetan uticaj zagađenja vazduha na zdravlje stanovništva, kao i analiza naučnih istraživanja, objavljenih širom sveta, na temu povezanosti između izloženosti stanovništva zagađenju vazduha i stope oboljevanja od COVID19. Autor publikacije je gospodin Srđan Kukolj, ekspert u oblasti zaštite životne sredine i javnog zdravlja.
Publikacija je nastala u okviru projekta„Kvalitet vazduha, javno zdravlje i COVID19: Istraživanje korelacije između zagađenja vazduha i COVID-19 u Srbiji“, koji Beogradska otvorena škola sprovodi uz podršku Britanske ambasade u Beogradu.
Kompletan tekst publikacije možete preuzeti OVDE
Neki od osnovnih zaključaka analize su:
Novi koronavirus (SARS-CoV-2) utvrdio je izbijanje upale pluća u Kini (Wuhan, provincija Hubei) u decembru 2019. godine pod nazivom bolest COVID-19. Naučna zajednica okupila se kako bi primenila intervencije koje su dizajnirane da obuzdaju globalno širenje SARS-CoV-2. Ipak, generalni direktor Svetske zdravstvene organizacije 11. marta 2020.godine najavio je da se COVID-19 može okarakterisati kao pandemija. SARS-CoV-2 se prvenstveno prenosi sa osobe na osobu bliskim kontaktom (približno 2 m), aerosolnim kapljicama disajnih puteva manjim od 5 μm u prečniku (https://www. who.int/). Unutrašnja okolina može biti posebno opasna zbog smanjene ventilacije, nedostatka ultraljubičastog svetla koje brzo inaktivira virus i zato što može postati manje razređena nego u spoljašnjim okruženjima. Takođe je poznato kako virus može preživeti i biti zarazan u aerosolima satima i na površini do nekoliko dana. Osim kauzalnosti, nije jasno da li su određene demografske kategorije stanovništva ranjivije na infekciju SARS-CoV-2. Na temelju nedavnih izveštaja, čini se da su muški pol, veća starost i propratni morbiditeti povezani sa smrću i teškim bolestima. Nadalje, čini se da je COVID-19 povezan sa sve većom stopom trombo-embolijskih događaja kod hospitalizovanih pacijenata. Mehanizmi socijalnih i ekonomskih interakcija dodatno bi trebali biti uključeni u difuznu dinamiku COVID-19 u različitim delovima sveta ili iste zemlje, poput životnih uslova, ponašanja povezanog sa zdravljem.
Zagađen vazduh povećava stopu hospitalizacija i poseta službe hitne pomoći, dodatno opterećujući zdravstveni sistem u vreme COVID-19.
Zagađenje vazduha identifikovano je kao najveći uzrok bolesti i prerane smrti u životnoj sredini na svetu. Naučni dokazi pokazuju da su kratkotrajna i dugoročna izloženost zagađivačima ambijentalnog (spoljašnjeg) vazduha povezane sa nizom štetnih zdravstvenih ishoda, kao što su veće stope smrtnosti, veći prijem u bolnice i povećan broj ambulantnih poseta.
Zagađen vazduh čak i kada je malo iznad granice koju preporučuje Svetska zdravstvena organizacija, ima izražene štetne posledice na pojavu astme, bronhitisa, upale pluća i hronične opstruktivne bolesti pluća, gde su bakterije i virusi najprihvaćeniji uzročnici koji štete stabilnosti sistema organa za disanje i pogoršanju infekcije. Nadalje, zagađenje vazduha predstavlja otežavajući faktor za infektivne bolesti uzrokovane nekim virusnim infekcijama, poput gripa A i B, para grip virusa tipa 3, upale pluća i bolesti tipa gripa. Zagađen vazduh povećava stopu hospitalizacija i broj poseta službi hitne pomoći.
Dokazi da bi se COVID-19 mogao prenositi PM česticama nisu pouzdani.
Nekoliko autora sugeriše da bi zagađenje ambijentalnog (spoljašnjeg) vazduha, koje je rezultat kombinacije faktora kao što su meteorološki podaci, stepen industrijalizacije i regionalna topografija, moglo delovati i kao prenosilac zaraze i kao faktor pogoršanja ozbiljnosti COVID-19. Ova asocijacija jača zahvaljujući rezultatima brojnih studija pokrenutih širom sveta i sažetih u ovom pregledu.
Većina pregledanih studija podržava da bi hronična izloženost zagađenom vazduhu mogla učiniti ljude podložnijim bolesti COVID-19, što dovodi do široko rasprostranjenog širenja i smrtnosti od COVID-19. Ipak, kako sugeriše Bontempi potencijalni ishod izloženosti virusu u vazduhu zbog praškasti čestica PM10 ostaje nejasan.
Bolesti koje uzrokuje izloženost zagađenom vazduhu takođe predstavljaju povećan rizik od teškog ishoda COVID-19.
Zagađenje vazduha povećava rizik od mnogih bolesti poput hronične opstruktivne plućne bolesti, astme, srčanog oboljenje, karcinoma, dijabetesa i mnogih drugih. Upravo iste bolesti predstavljaju povećan rizik od teškog ishoda COVID-19.
Smanjenje zagađenja vazduha u spoljašnjem i unutarašnjem prostoru važna je javno-zdravstvena mera usmerena na poboljšanje zdravlja svih, a posebno najosetljivijih građana.
Opšte je poznato da je važna javno-zdravstvena mera smanjenje zagađenja vazduha u spoljašnjem i unutrašnjem prostoru. Ove mere donete na nivou gradova, opština i država mogu imati značajan uticaj na zdravlje stanovništva i to gotovo odmah, a korist i uštede mogu daleko nadmašiti troškove. Svakako, hitna zdravstvena situacija koju svet trenutno doživljava naglašava kako su istraživanja životne sredine temeljna referentna tačka za otkrića o zaraznim bolestima te kako da se alociraju prirodni, zdravstveni, socijalni, ekonomski i svi drugi resursi na ubrzavanje akcija usmerenih na sprovođenje ekološke politike koje vode ka smanjenju zagađenja vazduha i razvijanju novih intervencija u urbanom planiranju.
Broj dokaza i naučnih studija na temu zagađenja vazduha i COVID-19 raste ali i ograničenja studija treba uzeti u obzir.
U ovom pregledu trenutno postojećih dokaza, većina studija podržava vezu između zagađenja vazduha i COVID-19. Ali, važno je napomenuti i da postoje višestruka ograničenja: relativno mali broj postojećih radova, velika raznolikost korišćenih metodologija. Autori koji su prvi istražili ovu povezanost, iako uz veliki napor i brzinu analize diktirane globalnom krizom, ponekad ne uključuju sve zbunjujuće faktore (eng. confounding factors) kao što su stopa urbanizacije, dostupnost medicinskih resursa, veličina populacije, vreme, životni stilovi, sociodemografske i socioekonomske varijable, itd. Pored toga, do danas su podaci o incidenciji COVID-19 podcenjeni u svim zemljama, a u manjoj meri i podaci o smrtnosti. Iz tog razloga, slučajevi obuhvaćeni razmatranim studijama ne mogu se smatrati konačnim. Potrebno je više studija kako bi se bolje razjasnila uloga zagađenja vazduha u svetlu pandemije COVID-19, posebno studije koje uzimaju u obzir uticaje višestrukih zagađivača ili multidisciplinarne studije, kako bi ojačale naučne dokaze i podržale čvrste zaključke, korisne za sprovođenje planova primenenjih na pandemije za adekvatno sprečavanje novih zdravstvenih hitnih slučajeva.
Korelacija nije uzročnost: ne možemo govoriti da postoji uzročna veza zagađen vazduh i COVID-19.
Nekoliko značajnih studija pokazuju povezanost između visokog nivoa zagađenja vazduha (različiti polutanti) i smrti od COVID-19. Ali, važno je istaknuti da se pozitivna korelacija a priori očekuje jer je zagađenje vazduha u korelaciji s velikom gustinom naseljenosti, a time i s velikim brojem smrtnosti u slučaju COVID-19. Da bi se demonstriralo da zagađenje vazduha doprinosi riziku kod smrtnosti od COVID-19, potrebne su odgovarajuće epidemiološke studije, uzimajući u obzir mnoge zbunjujuće faktore. Ovakvi naučni radovi tek su u toku i, još uvek, ne možemo govoriti sa sigurnošću da postoji uzročna veza zagađen vazduh i COVID-19.
Izvor fotografije: BOŠ