Izveštaj Energetske zajednice za 2019. godinu
Kako se približava kraj godine, vreme je da rekapituliramo šta smo postigli, gde nismo bili toliko uspešni i shodno tome da napravimo plan za sledeću godinu. Godišnji izveštaj Energetske zajednice o implementaciji, koje je izašao sredinom novembra, daje nam priliku da nađemo odgovore na sva ova pitanja u oblasti energetike. Jedan od glavnih zaključaka je da nemamo vremena za gubljenje ukoliko želimo da pratimo Evropsku uniju (EU) u usvajanju ciljeva za 2030. godinu u oblasti obnovljivih izvora, energetske efikasnosti i smanjenja emisija sa efektom staklene bašte.
Energy and Environmental Community
Kako se približava kraj godine, vreme je da rekapituliramo šta smo postigli, gde nismo bili toliko uspešni i shodno tome da pravimo plan za sledeću godinu. Godišnji izveštaj Energetske zajedine o implementaciji (u nastavku: Izveštaj EnZ), koji je izašao sredinom novembra, daje nam priliku da nađemo odgovore na sva ova pitanja u oblasti energetike. Jedan od glavnih zaključaka je da nemamo vremena za gubljenje ukoliko želimo da pratimo EU u usvajanju ciljeva za 2030. godinu u oblasti obnovljivih izvora, energetske efikasnosti i smanjenja emisija sa efektom staklene bašte. Upravo nas ovo podseća na zaključak našeg razgovora sa Peterom Vajdom, višim ekspertom za životnu sredinu Sekretarijata Energetske zajednice, da je Energetska zajednica prošlih godina prerasla iz Energetske zajednice u „Energy and Environmental Community“ (Energetsku zajednicu i zajednicu u oblasti životne sredine) i da je sve veći fokus upravo na zelenim temama koje obezbeđuju zdravu životnu sredinu za građane.
Klimatske promene: Idu li klimatska i energetska politika ruku pod ruku?
Kad je klimatska politika u pitanju, primetno je da sadržaj ovogodišnjeg Izveštaja EnZ u velikoj meri podseća na prošlogodišnji. Zakon o klimatskim promenama, o čijem je nacrtu javna rasprava održana u aprilu prethodne godine, još uvek nije pronašao svoj put do Narodne skupštine. Osvrt na nacrt Zakona o klimatskim promenama možete pronaći u ovom tekstu. Nacrt Strategije klimatskih promena i Akcionog plana je takođe dovršen, tako da se, prema novom vremenskom okviru datom u Izveštaju EnZ, očekuje da oba dokumenta, koja bi trebalo da postave temelje klimatske politike u Srbiji, budu usvojena do kraja ove godine (Zakon) i početkom sledeće godine (Strategija).
Ključni izazov je činjenica da Srbija još uvek nije započela sa izradom Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NEKP). Energetska zajednica usvojila je Preporuku i Uputstva o izradi Nacionalnih energetskih i klimatskih planova za države potpisnice Ugovora o Energetskoj zajednici, u cilju bolje koordinacije klimatskih i energetskih politika i usklađivanja ciljeva sa ciljevima Evropske unije u ovoj oblasti do 2030. godine. Rad na ovom dokumentu Srbija praktično nije ni započela, tako da bi prvi korak trebalo da bude formiranje radne grupe za izradu ovog dokumenta.
Pored činjenice da se sa izradom dokumenta koji bi trebalo da „pomiri“ klimatske i energetske ambicije i planove nije ni počelo, dodatno su obeshrabrujući nacionalni planovi u oblasti razvoja energetskog sektora Srbije. Naime, planirano širenje kapaciteta termoenergetskih postrojenja koja se baziraju na uglju, predviđeno u Strategiji razvoja energetike do 2025. godine i Programu ostvarivanja Strategije do 2023. godine, ne odgovara na izazove klimatskih promena. Bez transformacije energetskog sektora Srbije nema ni klimatske politike, budući da 80% emisija gasova sa efektom staklene bašte dolazi iz ovog sektora. Više o tome možete pročitati u ovom tekstu.
Ono što predstavlja novi razlog za brigu je činjenica da, u godini kada su neke od zemalja regiona – poput Grčke i Mađarske, najavile da odustaju od uglja kao energetskog resursa do kraja ove decenije, u godini kada su važne institucije, poput Evropske investicione banke i Evropske banke za obnovu i razvoj, najavile da odustaju od finansiranja fosilnih goriva, Elektroprivreda Srbije najavljuje novi povratak na staro i realizaciju projekta izgradnje Termoelektrane Kolubara B, predstavljajući ga kao projekat koji će Srbiji doneti energetsku stabilnost.
Energetska efikasnost – Čekajući novi Akcioni plan
U oblasti energetske efikasnosti, usvajanje novog, Četvrtog akcionog plana za energetsku efikasnost, smatra se jednim od najvažnijih koraka za Srbiju. Usvajanje ovog dokumenta biće i dobra prilika za evaluaciju učinjenog u prethodnom periodu, budući da je Srbija, kroz usvajanje Prvog akcionog plana, predvidela smanjenje potrošnje energije od 9% u 2018. godini, u odnosu na referentnu potrošnju u 2008. godini. Odgovor na pitanje u kojoj meri se uspelo – moći će da ponudi tek novi Akcioni plan, budući da podatke o tome ne možemo naći ni u Izveštaju EnZ, kao ni u Godišnjem izveštaju prema Direktivi o efikasnom korišćenju energije, koji Srbija podnosi Energetskoj zajednici.
U ovoj oblasti jednako je važno i potpuno usklađivanje sa dve ključne direktive – Direktiva o energetskoj efikasnosti i Direktiva o energetskim performansama u zgradarstvu. Srbiju očekuje izmena Zakona o efikasnom korišćenju energije – ili kroz usvajanje amandmana ili kroz usvajanje novog Zakona. Upečatljivo je to što su formulacije u ovogodišnjem Izveštaju EnZ, o potrebnom usklađivanju sa ove dve ključne Direktive, praktično istovetne sa Izveštajem iz prethodne godine. Jedan od ključnih instrumenata u oblasti energetske efikasnosti jeste sistem energetskog menadžmenta, uveden Zakonom o efikasnom korišćenju energije. Stanjem i izazovima u oblasti energetskog menadžmenta u gradovima i opštinama u Srbiji bavili smo se kroz istraživanje sprovedeno u toku prethodne i ove godine, o čemu više možete pročitati ovde.
Izmena zakonodavstva neophodna kako bi se uskladile pravne tekovine u oblasti obnovljivih izvora
Ni u oblasti obnovljivih izvora energije nije zabeležen napredak od prošlog Izveštaja EnZ. Sa novim izveštajem je izvesno da Srbija neće dostići cilj za 2020. u oblasti obnovljivih izvora i pored toga što je samo u 2018. godini priključeno čak 246 MW vetroelektrana. Takođe, nema naznaka o uvođenju aukcija koje bi zamenile postojeće fid-in tarife. Pored toga što Zakon o energetici [1] ne ostavlja mogućnost sopstvene proizvodnje koji bi podstakao i omogućio tzv. prozjumere (producer + consumer = prosumer), proizvođačima električne energije ili gasa iz obnovljivih izvora energije nije zagarantovan pristup mreži.
Da li će Direktiva o velikim ložištima presuditi termoelektrana na ugalj?
Izveštaj EnZ je najviše novina doneo u oceni implementacije pravnih tekovima Energetske zajednice u oblasti životne sredine, imajući u vidu da je ovo prva godina kada se izveštava o primeni Direktive o velikim ložištima (LCPD – Large Combustion Plants Directive)[2]. Važno je napomenuti da je ova Direktiva deo pravnih tekovina Energetske zajednice od trenutka potpisivanja Ugovora o osnivanju Energetske zajednice 2005. godine, dok je 1. januara 2018. počela da se primenjuje. I pored insistiranja Energetske zajednice u prošlogodišnjem izveštaju, Srbija nije usvojila Nacionalni plan za smanjenje emisija (NERP – National Emission Reduciton Plan), što implicira da svako postrojenje koje spada pod nadležnost ove Direktive mora pojedinačno da uskladi granične vrednosti emisija sa Direktivom. Da će ovo biti veliki izazov govore i podaci o ukupnim emisijama iz velikih ložišta u 2018. godini, koji su u slučaju Srbije naročito zabrinjavajući u pogledu emisije sumpor dioksida.
Šta je i zašto je važna Direktiva o velikim ložištima? Koji su mehanizmi za ispunjenje ciljeva Direktive? Šta je to NERP? Odgovore možete potražiti u kratkom prikazu najvažnijih odluka 11. zasedanja Ministarskog saveta Energetske zajednice.
Što se tiče postrojenja koja su se odlučila za opt-out verziju, a to su četiri postrojenja iz Srbije, u izveštaju je prvi put dat prikaz koliko ćemo još moći da računamo na njih. Naime, opt-out je mogućnost da u periodu od 1. januara 2018. do 31. decembra 2023. postrojenja rade ukupno 20.000 radnih sati. Na postrojenjima je da odluče da li će u tom periodu raditi punim kapacitetom, te će 20.000 radnih sati dostići već nakon 2 do 3 godine, ili će uskladiti broj radnih sati tako da pomenutih 20.000 isteknu najkasnije 31. decembra 2023. U prvom slučaju nakon iscrpljenja dozvoljenih radnih sati ili u drugom slučaju prilikom prolaska roka, postrojenja imaju mogućnost da usklade tehnologiju sa standardima ili da prestanu sa radom. U nastavku prenosimo tabelu iz Izveštaja Energetske zajednice, koja prikazuje očekivano vreme kada ističe opt-out, preostale radne sate i radne sate potrošene u 2018. godini, za sva četiri postrojenja.
Izvor: Izveštaj o implementaciji Energetske zajednice 2019, Sekretarijat Energetske zajednice.
Ako nastave sa radom kao do sada, na blokove 3, 4 i 5 Termoelektrane Kolubara A3 možemo da računamo do 2021, na blok 1 Termoelektrane Kolubara A3 i TE Morava do 2022, a Termoelektrani Kolubara A5 opt-out ističe 2023. godine. Energetska zajednica je ovim izveštajem poslala snažnu poruku državama da sat curi za termoelektrane na ugalj i da je neophodno ozbiljno pristupiti dugoročnom planiranju energetske politike u smeru održive energetike.
Slučajevi protiv Srbije
Pravni mehanizam, koji Energetska zajednica ima na raspolaganju u slučaju da se ne poštuju odredbe Ugovora o osnivanju Energetske zajednice, jeste pokretanje slučajeva pred Ministarskim savetom. U ovom trenutku je, kad je Srbija u pitanju, otvoreno je 5 slučajeva, od čega je jedan u oblasti životne sredine (ECS-4/13S), jedan u oblasti električne energije (ECS-3/08S) i tri vezana za oblast gasa (ECS 10/17, ECS-13/17 i ECS-9/13S).
Sekretarijat Energetske zajednice podneo je zahtev da na ovogodišnjem sastanku koji je zakazan za 13. decembar u Moldaviji, Ministarski savet odluči u vezi sa slučajem u oblasti električne energije (ECS-3/08S), kao i o dva slučaja u oblasti gasa (ECS 10/17) i (ECS-9/13S) koji se odnose na razdvajanje u sektoru gasa i na sertifikaciju preduzeća Yugorosgas Transport kao nezavisnog operatera. O izazovima u oblasti gasa, u kontekstu pristupanja Srbije Evropskoj uniji i članstvu u Energetskoj zajednici, pisali smo prošle godine u ovom tekstu.
Već viđeno...
Izveštaj takođe ponavlja navode iz Izveštaja Evropske Komisije koji se odnose na kašnjenje sa transponovanje izmena i dopuna Zakona o proceni uticaja u skladu sa Direktivom 2014/52/EU, ponavlja apel nadležnim institucijama da se prestane sa neadekvatnim planiranjem i procenom uticaja u slučaju malih hidroelektrana u zaštićenim područjima, ponavlja da postoji neusklađenost sa odlukom Saveta ministara u vezi sa sadržajem sumpora u gorivima. No, izgleda kao da sa druge strane ili nema ko da čuje ili ne želi da čuje poruke koje dolaze iz Beča i Brisela.
Više o ovogodišnjem Izveštaju Evropske Komisije, možete pročitati u našem tekstu Poglavlje 15: Kaskanje ka čistijoj energiji.
Koliko će nas koštati pasivnost u 2019. godini?
Kao što se da videti iz samog Izveštaja, mnogo posla nas čeka u 2020. Jedna od najvažnijih poruka iz Beča je da 2019. godinu nećemo pamtiti kao godinu u kojoj smo se uhvatili u koštac sa izazovima koji se nagomilavaju, nismo čak ni počeli, dok će naredne godine pokazati koliko će nas zapravo koštati da nadoknadimo izgubljeno vreme.
Varvara Aleksić, Beogradska otvorena škola
Ognjan Pantić, Beogradska otvorena škola
Autor fotografije: BOŠ
[1] Zakon o energetici ("Sl. glasnik RS", br. 145/2014 i 95/2018 - dr. zakon)
[2] Direktiva br. 2001/80/EC Evropskog Parlamenta i Saveta od 23. oktobra 2001. godine o ograničenju emisija određenih zagađivača iz velikih ložišta u vazduh (https://www.energy-community.org/dam/jcr:5e192ac5-b370-48b3-9eaa-d5bf3f93349f/Directive_2001_80_ENV.pdf