Planeta Zemlja jedino je do sada poznato mesto u univerzumu koje podržava život. Zapravo, život baziran na ugljeniku i njegovoj mogućnosti da gradi najrazličitija jedinjenja sa drugim elementima, cveta na Zemlji. Prvobitni oblici života pojavili su se u vodi, koja zauzima 71% ukupne površine planete Zemlje, naspram tek 29% koliko zauzima kopnena masa. Voda je milijardama i milionima godina bila glavni medijum u kome se razvijao život. Sa druge strane, sve do pre oko 450 miliona godina, kopno je bilo mrtvo i negostoljubivo. Od kad su prve biljke izašle iz vode, a za njima i životinje, pa sve do danas, kopno je postalo glavno stecište života na ovoj planeti.
Život se milionima godina razvijao i menjao, tako da je evolucijom stvoren ogroman diverzitet različitih vrsta, kako biljaka tako i životinja ali i drugih carstava. Razumni čovek (Homo sapiens) javlja se relativno kasno kada se pogleda celokupna istorija planete. Genetička istraživanja danas ukazuju da su se funkcionalne DNK modernih ljudi i neandertalaca razišle pre oko 500.000 godina. U ovom relativno kratkom periodu čovek je uspeo da postane dominantna vrsta koja nastanjuje gotovo svaki kutak planete. Uticaj ljudi toliko je porastao da veliki broj naučnika predlaže da se trenutni geološki period nazove antropocen, po tome koliko su ljudi izmenili planetu, što ostavlja trajni uticaj.
U periodu od industrijske revolucije, ljudi i društveni sistem u kojem žive uticali su na promene u biodiverzitetu i brojnosti različitih vrsta. Naročito je prema prirodi bio agresivan period nakon Drugog svetskog rata, kada su usled velikog rasta i industrijalizacije, značajne, do tada divlje površine, trajno izmenjene. Posebno su pogođene šume, kao ekosistemi u kojima obitava oko 80% kopnenih biljaka, životinja i insekata. Oko 1.6 milijardi ljudi je direktno zavisno od šuma koje nestaju, a naročito su pogođeni siromašni, žene i urođeničko stanovništvo[1].
U periodu između 2010. i 2015. godine nestalo je preko 3.3 miliona hektara šuma[2]. Trend nestanka površina pod šumama nastavio se tokom prethodnih godina, pa je i 2020. krenula sa velikim šumskim požarima. Tokom 2019. gorele su ogromne šumske površine u Amazoniji, Sibiru, Africi, dok se godina završila površinski najvećim požarima koji su zahvatili unutrašnjost Australije. Veliki uticaj u ovim požarima imaju ljudi direktno paleći šume zarad dobijanja obradivog zemljišta. Možda još značajniji uticaj jeste indirektan, onaj koji je izazivan klimatskim promenama. Globalno zagrevanje doprinelo je uslovima koji pogoduju čestim šumskim požarima, dok požari povećavaju količinu ugljen-dioksida u atmosferi, time stvarajući povratnu spregu.
Smanjenje površina pod šumama utiče na širenje pustinja i degradaciju zemljišta. Usled suša i širenja pustinja godišnje se izgubi oko 12 miliona ha obradivog zemljišta, dok je čak 52% ukupnog poljoprivrednog zemljišta manje ili više degradirano, što direktno utiče na 74% siromašnih koji su vezani za zemlju.[3]Širenje pustinja i pretvaranje šumskih površina u poljoprivredne utiče na gubitak biodiverziteta. U izveštaju o životu na planeti koji je objavila Svetska organizacija za prirodu (World Wild Fund for Nature – WWF), navodi se da je između 1970. i 2014. godine pod uticajem čovekovog delovanja populacija riba, ptica, sisara, vodozemaca i gmizavaca u proseku opala za 60%. Ovo je posledica uticaja ljudskih aktivnosti na šume, okeane, reke, ali i klimu, kao jednog od osnovnih faktora za reprodukciju biljnih i životinjskih vrsta.
COR 15 – Održivo upravljati šumama, suzbiti dezertifikaciju, zaustaviti i preokrenuti degradaciju zemljišta i sprečiti uništavanje biodiverziteta
Problemi gubitka biodiverziteta, širenja pustinja i sušnih predela, kao i degradacija zemljišta, prepoznati su od strane UN kao urgentni. Zbog toga su u okviru ciljeva održivog razvoja (COR) dobili posebno mesto – cilj koji se odnosi na živi svet na kopnu. Ovaj COR ima ukupno 12 podciljeva, čija se implementacija meri kroz praćenje 14 indikatora. Podciljevi se odnose na različite stavke kao što su: očuvanje biodiverziteta, zaustavljanje krčenja šuma i obnovu uništenih uz promovisanje održivog upravljanja, borba protiv dezertifikacije i degradacije zemljišta, očuvanje planinskih ekosistema, zaštita ugroženih vrsti, kao i sprečavanje krivolova i trgovine zaštićenim vrstama, uz regulaciju invazivnih vrsta. Uz to, do 2020. godine neophodno je mobilisati i značajno povećati finansijska sredstva iz svih izvora radi očuvanja i održivog korišćenja biodiverziteta i ekosistema.
Za sada ovi ciljevi ostaju više kao spisak lepih želja pošto rezultati izostaju, čak se degradacija i gubitak biodiverziteta nastavio. Površine pod šumskim ekosistemima nastavile su da se smanjuju na globalnom nivou sa 4,1 milijarde hektara u 2000. (ili 31,2% ukupne površine zemljišta) na oko 4 milijarde hektara (30,7% ukupne površine zemljišta) u 2015. godini. Oko petine ukupne površine zemljišta pokazuje smanjenje produktivnosti, te je oko 24 miliona kvadratnih kilometara zemljišta bilo pogođeno smanjenjem prinosa, uključujući 19% oranica, 16% šumskog zemljišta, 19% travnatih površina i 28% vlažnog zemljišta. Broj ugroženih vrsta na Crvenoj listi se povećao dok je trend ilegalne trgovine zaštićenim vrstama nastavljan, blizu 7.000 vrsta životinja i biljaka prijavljeno je u ilegalnoj trgovini u kojoj je učestvovalo 120 zemalja. Uz sve ove probleme količina finansija se smanjuje, pa je tokom 2016. na globalnom nivou prikupljeno oko 7 milijarde dolara, što je za 21% manje nego za isti period u 2015. godini[4].
Srbija i COR 15
Za Srbiju većina podataka za COR 15 nedostaje. Oni dostupni uglavnom su povezani sa pošumljenošću teritorije. U Srbiji je pošumljeno oko 31% teritorije, u periodu između 2000. i 2015. napravljen je pomak, pa se površina pod šumom povećala sa oko 28% na pomenutih 31%.[5] Plan je da pod šumama bude 40% teritorije. Najmanje je šuma u Vojvodini, svega 6%. Napredak u ostalim podciljevima COR 15 ostaje prilično nejasan, a posebno je bitno istaći važnost i raditi na promociji ovog cilj na lokalnom nivou.
Čini se da, i pored određenih napredaka, zaštita prirode u Srbiji i dalje ostaje nisko na listi prioriteta, što se može zaključiti po brojnim problemima koji se iz godine u godinu ponavljaju. Uzroke toga treba tražiti u neusaglašenosti sektorskih politika, nedostatku kapaciteta i sredstava za planiranje i sprovođenje aktivnosti, nedoslednom sprovođenju zakona, izostanku adekvatne kontrole i monitoringa, neefikasnom procesuiranju u slučaju kršenja zakona i drugom. Srbiji i dalje nedostaje Strategija zaštite prirode čije se donošenje već godinama prolongira, dok je Strategija biološke raznovrsnosti istekla 2018. godine.
Pogledaj dom svoj, čoveče
Kako za sada u sunčevom sistemu nije pronađena planeta ili satelit sa bilo kakvim oblikom života, dok je najbliža zvezda Proksima Kentauri udaljena preko 4.2 svetlosne godine, ljudima ne ostaje druga mogućnost nego da se posvete očuvanju života na planeti Zemlji. Ukoliko je uspelo da izazove ovako velike promene u svega stotinak godina, ljudsko društvo mora sad da pokaže snagu i i pamet i zaštiti za sada svoj jednini dom, čitavu planetu, a samim tim i bogatstvo života na njoj.
Predrag Momčilović, Beogradska otvorena škola
Izvor fotografije: BOŠ