Jedna od privilegija koju prirodne nauke imaju u odnosu na društvene jeste sprovođenje eksperimenata u strogo kontrolisanim uslovima. Eksperiment je definisan kao analitički postupak za proučavanje uzročno-posledičnih odnosa. Eksperimentalnim činiocem se izaziva jedna pojava kako bi se proučavala druga i njihove uzročno-posledične veze, dok se ostale izoluju. Masovnost, disperzivnost i raznolikost društvenih pojava otežavaju njihovo ispitivanje putem eksperimenta. Međutim, s merama zabrane kretanja građana i građanki Srbije u cilju suzbijanja epidemije virusa korona, COVID-19, čini se da smo ušli u jedno zanimljivu, skoro pa eksperimentalnu situaciju, u kojoj su brojne društvene pojave, kao i ljudi, izolovane, pa se neki uzročno-posledični odnosi mogu iskristalisati.
Sa eksperimentom ili bez, činjenice i podaci na kojima bi trebalo da se zasnivaju javne politike svakako se mogu prikupiti i prikupljaju se. Podaci se prikupljaju i objavljuju, ali je zasnivanje javnih politika na istima upravo jedna od tih društvenih pojava čije je ispitivanje otežano.
Za dalje potrebe teksta, izolujmo jednu oblast javnih politika u našoj laboratoriji – kvalitet vazduha. Podaci o stepenu i uzrocima zagađenja, prikupljeni, sistematizovani i prezentovani u zvaničnim dokumentima. Godišnji izveštaj o stanju kvaliteta vazduha u Srbiji, koji je priredila Agencija za zaštitu životne sredine, ukazao je na prekomernu zagađenost vazduha u pet gradova i pet aglomeracija, usled povećane koncentracije PM10 i PM2,5 čestica, kao i sektor iz kojeg zagađenje ovim česticama prevashodno dolazi – sektor „ostalo stacionarno sagorevanje“, koji obuhvata toplane i individualna domaćinstva. Neki ljudi, stručni za ispitivanje kvaliteta vazduha, bavili su se uzročno-posledičnim vezama korišćenja čvrstih goriva i kvaliteta vazduha i došli do zaključka da korišćenje drva i uglja za ogrev u neefikasnim šporetima ozbiljno ugrožava kvalitet vazduha i životne sredine. Neki drugi ljudi, zaposleni u oblasti javnog zdravlja, u svojim su istraživanjima posmatrali uzročno-posledični odnos između prekomerne zagađenosti vazduha i javnog zdravlja, i došli do zaključka da je prekomerno zagađen vazduh u Srbiji velika pretnja, te da odnosi preko 6.000 života godišnje. Neki treći ljudi, koji bi trebalo da su vični koncipiranju i sprovođenju javnih politika, pristupili su rešavanju problema zagađenosti vazduha u Srbiji.
Radna grupa za zaštitu vazduha u Srbiji je, nakon dva sastanka, odlučila da iz prioritetnih mera izoluje dominantne zagađivače vazduha i fokusira se na sektor saobraćaja. Tako je 12. marta usvojena Uredba o uslovima i načinu sprovođenja subvencionisane kupovine novih vozila koja imaju isključivo električni pogon, kao i vozila koja uz motor sa unutrašnjim sagorevanjem pokreće i električni pogon (hibridni pogon) i predvidela do 120 miliona dinara za subvencije u ovoj oblasti. U nedostatku drugih metoda, donosioci odluka su se arbitrarno usmerili na uzročno-posledični odnos između funkcionisanja saobraćaja i zagađenja vazduha. Ispostaviće se da će se, za samo nekoliko dana, stvoriti eksperimentalna situacija, tačnije eksperimentalno stanje ‒ vanredno stanje na teritoriji Republike Srbije od 15. marta, propraćeno merama ograničavanja kretanja celokupnog stanovništva, najpre u periodu od 20 časova, a potom od 17 časova. Uslovi za eksperiment su stvoreni, budući da se jedna pojava – intenzitet saobraćaja, promenila, usled zabrane kretanja stanovništva. Zahvaljujući ovome, stvoreni su uslovi da se ispratiti promena intenziteta saobraćaja na pojavu zagađenja vazduha. Idealna situacija podrazumevala bi donošenje odluka na osnovu rezultata eksperimenata, ali i malo post festum analize ne može da škodi.
Na koji se način promena intenziteta saobraćaja odrazila na stanje kvaliteta vazduha? Podaci Agencije za zaštitu životne sredine pokazali su da je, u nedelji nakon uvođenja vanrednog stanja i zabrane kretanja stanovništva, u doba kada su automobili širom Srbije parkirani, zapravo zabeleženo povećano zagađenje vazduha u praktično svim sredinama u kojima se meri koncentracija PM10 i PM2,5 čestica. U nekim gradovima, kao što su: Novi Pazar, Smederevo, Subotica i Kosjerić, visina zagađenja PM10 česticama prelazila vrednost od 200 µg/m3, posebno u večernjim časovima, s maksimumom dostignutim u Subotici, gde je zagađenje PM10 česticama dostiglo vrednost od 349 µg/m3. Ovo su vrednosti koje su četiri do sedam puta veće od dozvoljenih.
Zagađenje vazduha PM2.5 je, takođe, dostizalo jako visoke vrednosti. U gradovima kao što su Pančevo, Valjevo, Smederevo, Subotica, Kosjerić, Beograd, Novi Pazar, visina ovih čestica je prelazila vrednost od 100 µg/m3, sa maksimalnom vrednošću od čak 325 µg/m3, koliko je dostigla u Subotici.
Da li su rezultati ovog kratkog eksperimenta dovoljni da donesemo konačni sud? Svakako nisu, ali u ovom trenutku metodologija eksperimenta koji smo sproveli i zaključak koji nam se nameće ne deluje ni na koji način lošije od eksperimenata i zaključaka kojima su se bavili članovi Radne grupe za zaštitu vazduha u Srbiji. Ako ništa drugo, naši su makar od ovog trenutka i dostupni javnosti.
U nekim drugim sredinama, eksperiment s merama karantina za stanovništvo i kvalitetom vazduha daje i drugačije rezultate nego u Srbiji. Tako je, prema dosadašnjim istraživanjima u Kini, zapaženo da je došlo do značajnog smanjenja emisija ugljen-dioksida (CO2), gde se usled smanjenog rada industrijskih postrojenja i značajnog smanjenja upotrebe uglja, procenjuje da je nivo CO2 opao čak 25%. S druge stane, primetno je i značajno smanjenje koncentracija azot-dioksida (NO2), kako u Kini tako i u Italiji, posebno u regionima u koji su najteže pogođeni virusom korona i gde je kretanje značajno ograničeno. To je dovelo do značajnog smanjenja automobilskog saobraćaja koji je najveći emiter NO2, što se može videti i posmatranjem satelitskih snimaka. Iako je širenje virusa u Njujorku započelo nešto kasnije i još uvek nije poprimilo razmere kao u nekim gradovima Kine i Italije, već je, prema istraživanju Stanford Univerziteta, primećen značajan pad koncetracija CO i CO2, usled pada koncentracije saobraćaja za 35%.
Jedno od osnovnih pravila eksperimenata glasi da bi, ukoliko su ostale pojave propisno izolovane, eksperiment uvek trebalo da da isti rezultat. Da bismo bili sigurni u istinitost naših tvrdnji, moramo imati više dokaza, izvršiti više eksperimenata, imati više merenja. Čini se da je više merenja odgovor na brojne izazove u situaciji u kojoj se nalazimo, bila ona vanredna ili eksperimentalna. Kao što predstavnici Svetske zdravstvene organizacije preporučuju masovnije testiranje stanovništva kao jednu od mera za suzbijanje zaraze, tako je i svima koji se bave problematikom zagađenja vazduha potrebno još merenja i podataka o ovoj temi za donošenje boljih zaključaka. Vanredno eksperimentalno stanje u kojem se nalazimo svakako će nam ponuditi brojne zanimljive odgovore koje nismo očekivali.
Nova prilika za uzročno-posledične analize dolazi nam i s novim talasom zahlađenja i pojačanim grejanjem domaćinstava. Vredno je napomenuti da je nekoliko senzora za merenje kvaliteta u državnoj mreži promenilo boju u popodnevnim satima 24. marta 2020. godine, dok je ovaj tekst nastajao. Na bolje ili na gore, možete zaključiti sami.
Tekst je preuzet iz 57-58. dvobroja biltena „Progovori o pregovorima”.
Ognjan Pantić, Beogradska otvorena škola
Izvor fotografije: canva.com