Tapkanje u mestu
Postoje li razlike u ocenama napretka Srbije kada je reč u usklađivanju zakonodavstva s pravnim tekovinama EU povezanim s Poglavljem 27, u Izveštaju Koalicije 27 i Izveštaju Evropske komisije? Dokle je Srbija zaista stigla u oblasti zaštite životne sredine? Kada se sve uzme u obzir, koja je granica između ograničenog napretka i nazadovanja.
Prethodni izveštajni period u Srbiji obeležen je sve većim interesovanjem za stanje životne sredine, što se konačno aktualizovalo ekološkim protestima na jesen 2021. godine. U istom periodu, Evropska unija jasno je proklamovala da će oporavak od pandemije biti u duhu Evropskog zelenog dogovora i njegovih ciljeva. Za to vreme, u pregovorima sa EU, Srbija je otvorila Klaster 4 – Zelena agenda i održiva povezanost, koji uključuje i Poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promene. U ovakvom političkom i društvenom kontekstu, novi izveštaj Koalicije 27 (K27) Korak napred, nazad dva predstavlja vredan pregled informacija o usklađivanju zakonodavstva Srbije s pravnim tekovinama EU u oblasti zaštite životne sredine i Poglavlja 27, od januara 2021. do marta 2022. godine. Isto se može reći i za najnoviji Izveštaj Evropske komisije (EK) o Srbiji. Iako izveštaji ne pokrivaju identičan vremenski period, ključni nalazi i preporuke se u velikoj meri poklapaju.
Generalna ocena Izveštaja K27 jeste da se Srbija udaljava od ciljeva Evropske unije u ovoj oblasti. Oporavak od pandemije u EU obeležen je ojačanim naporima ka dekarbonizaciji i dostizanju ciljeva Evropskog zelenog dogovora. S druge strane, prenošenje, a naročito primena pravnih tekovina EU iz ove oblasti u domaće zakonodavstvo ide sporo. Naime, iz Pregovaračke pozicije Srbije za Poglavlje 27 jasno je da su rokovi za transpoziciju i sprovođenje određenih akata istekli. Stoga je naziv Izveštaja K27 sasvim prikladan. Kao najveći problemi prepoznati su: ograničavanje učešća javnosti u procesima donošenja odluka , nedonošenje, a posebno nesprovođenje ključnih pravnih akata, nedostatak kapaciteta centralne i lokalnih vlasti i nedovoljno informacija o finansijskim sredstvima koja su izdvajana za projekte.
S druge strane, u Izveštaju Evropske komisije navodi se da je Srbija dostigla „određeni nivo pripremljenosti u polju životne sredine”, što na skali od 1 do 5 predstavlja ocenu između 2 i 3. Sličnu ocenu dobili smo i po pitanju napretka koji je ocenjen kao „ograničen”, najviše zbog uvećanja finansijskih izdataka za životnu sredinu od 50%,unapređenja prekogranične saradnje, kao i otpočinjanja izrade Integrisanog nacionalnog i energetskog klimatskog plana (INEKP). Ipak, do usvajanja nekih značajnih zakonodavnih i strateških dokumenata još uvek nije došlo. Preporuke iz prethodnog Izveštaja EK su u velikoj meri relevantne i sada, što ukazuje da Srbija sporo napreduje u ovoj oblasti. Usmerene su ka ojačanju administrativnih i finansijskih kapaciteta i na lokalnom i nacionalnom nivou, dodatnom naporu ka sprovođenju propisa i na kraju, usvajanju i adekvatnom sprovođenju Integrisanog nacionalnog energetskog i klimatskog plana (INEKP) u skladu sa Zelenom agendom EU za Zapadni Balkan.
Iako je u oblasti horizontalnog zakonodavstva došlo do uvećanja aktivnosti, ključni akti, odnosno Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu i Zakon o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu nisu usvojeni. Praksa limitiranja učešća javnosti u donošenju dokumenata javnih politika je nastavljena. Tako su, na primer, Predlog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o vodama i Predlog izmena Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine ušli u skupštinsku proceduru po hitnom postupku, bez ikakvog učešća javnosti.
U izveštaju Evropske komisije situacija je slično ocenjena. Zakonodavni okvir u ovoj oblasti ocenjen je visokom ocenom usklađenosti, ali je dodatan rad neophodan na unapređenju Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu i Strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu. Kao i u Izveštaju Koalicije, osuđene su prakse razdvajanja projekata, u kojima se jedan projekat sa značajnim uticajem na životnu sredinu podeli na više malih kako bi se izbegla potreba za sprovođenjem procene uticaja na životnu sredinu. Jedina suštinska razlika tiče se prekograničnih konsultacija. Dok je prema mišljenju Komisije u toj oblasti ostvaren napredak, zbog činjenice da se Nacrt Prostornog plana Republike Srbije od 2021. do 2035. godine (PPRS)nalazi na javnom uvidu u Bugarskoj i Rumuniji, u Izveštaju K27 se jasno navodi da je Srbija prekasno uputila obaveštenje susednim zemljama, prekršivši time Zakon o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu.
Što se klimatskih promena tiče, postignut je „kvazi“ napredak. Usvojen je dugo očekivani i dugo pripremani Zakon o klimatskim promenama, ali je on praktično nesprovodiv jer nedostaju brojni podzakonski akti koji bi bliže uredili oblasti na koje se Zakon odnosi. Dodatni problem Zakona jeste činjenica da njime nisu obuhvaćene sve obaveze Srbije koje proističu iz Pariskog sporazuma i članstva u Energetskoj zajednici, poput Nacionalno određenih doprinosa i izveštavanja o njihovom sprovođenju. Počela je izrada Integrisanog nacionalnog energetskog i klimatskog plana (INEKP), kako bi se usaglasili ciljevi nulte emisije do 2050. godine sa ciljevima EU. Međutim, kako se navodi u izveštaju K27, nasuprot preporukama Komisije da se INEKP izradi na transparentan i participativan način, javnost je uključena kasno u izradu dokumenta, godinu dana nakon formiranja radnih grupa. Navodi se i da politika klimatskih promena nije integrisana u druge sektore, što znatno otežava njeno sprovođenje. Kao primer predstavljen je slučaj Nacrta PPRS-a, u kome se predviđa izgradnja novih termoelektrana, što je u suprotnosti s proklamovanim ciljevima klimatske politike Evropske unije.
Izveštaj Komisije prati ovu liniju nalaza Izveštaja Koalicije 27 i preporučuje da Srbija uveća napore ka diverzifikaciji izvora energije, razvoju obnovljivih izvora energije i smanjenju energetskog intenziteta kako bi se približila ciljevima Zelene agende. Jedna od razlika jeste što je EK ocenila dosadašnji proces izrade INEKP-a kao proces sa širokom participacijom zainteresovanih strana.
U oblasti kvaliteta vazduha, usklađenost s pravnim tekovinama EU je u Izveštaju EK ocenjena kao da je na dobrom nivou. Potrebno je doneti izmene Zakona o zaštiti vazduha kako bi se taj proces dovršio, ali to nije učinjeno u izveštajnom periodu. Nacionalni program zaštite vazduha je u fazi izrade. Vazduh u Srbiji je veoma lošeg kvaliteta. Kao jedan od najvećih problema identifikovano je nepoštovanje Nacionalnog plana za smanjenje emisija, koje je oslikano u višestrukom prekoračenju dozvoljenih emisija sumpor-dioksida iz termoenergetskih postrojenja obuhvaćenih dokumentom. Pored toga,. Kako se navodi u izveštaju K27, prekomernoj koncentraciji PM10 i PM2.5 čestica bilo je izloženo gotovo 2,5 miliona građana. Primetan je i trend širenja mernih stanica za merenje kvaliteta vazduha, kao i povećanja pouzdanosti podataka, ali oko 1,35 miliona građana još uvek nema informacije o zagađenju vazduha, pošto je lokalni monitoring nedovoljno razvijen.
Izveštaj Evropske komisije je u skladu s nalazima Koalicije 27. Prema Komisiji, potrebno je usvojiti Indeks kvaliteta vazduha EU, uvećati kapacitete Agencije za zaštitu životne sredine za monitoring kvaliteta vazduha i hitno reagovati na zagađenje izazvano radom termoelektrane „Kostolac B”.
Sve u svemu, nalazi ova dva izveštaja su u velikoj meri saglasni. Svakako, Izveštaj Evropske komisije pisan je diplomatskim jezikom i s nešto optimističnijim procenama. Kao zaključak, u prethodnom periodu, Srbija je ostvarila, u najoptimističnijem smislu ograničen napredak. Ako se u obzir uzmu najnoviji napori EU u oporavku od pandemije i stremljenje ka Evropskom zelenom dogovoru, pitanje je da li je došlo do bilo kakvog napretka ili je, u tom kontekstu, Srbija čak i nazadovala.
Autori: Damir Dizdarević i Lazar Jovčić
Tekst je prvobitno objavljen u 89. broju biltena Progovori o pregovorima.
Izvor fotografije: Freepik.com