Reformom Sistema trgovine emisijama EU za period od 2021. do 2030. godine, EU se nada da će uspeti da linearno smanjuje emisije gasova sa efektom staklene bašte kako bi, između ostalog, dostigla ciljeve ne samo svoje klimatske i energetske politike, već i globalne ciljeve preuzete potpisivanjem Pariskog sporazuma.
Sistem trgovine emisijama EU (Emissions trading system ‒ ETS) je 2005. godine uspostavio prvo, najveće i najdugovečnije tržište ugljenikom (ali i drugim gasovima sa efektom staklene bašte)1 na svetu. ETS je temelj politike EU za borbu protiv klimatskih promena i bitan alat za ekonomično smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte. Primenjuje se u svih 28 država članica EU, zajedno sa Islandom, Lihtenštajnom i Norveškom i obuhvata više od 45% emisija u EU. Danas ETS ograničava emisije više od 11.000 postrojenja s visokom potrošnjom energije (elektrane i industrijska postrojenja) i avionskih kompanija koje povezuju te zemlje.Sistem funkcioniše tako što se svake godine određuje ukupan broj emisija svih postrojenja u Sistemu. Ovaj broj pretvara se u emisione jedinice, po principu jedna emisiona jedinica je ekvivalentna jednoj toni CO₂, a zatim se raspodeljuju kompanijama. Jedan od ciljeva Sistema je da se najvećim zagađivačima pruži finansijski podsticaj da smanje svoje emisije ‒ pošto je dozvoljena trgovina emisionim jedinicama, kompanije ih mogu prodavati drugim kompanijama ukoliko im ostane „višak”. Tako što je stavljena cena na ugljenik da bi se njime trgovalo, postignuti su konkretni rezultati ‒ emisije iz sektora obuhvaćenih sistemom u 2020. godini biće za 21% niže u odnosu na 2005. godinu.
Ka ostvarenju ciljeva
Nakon više od dve godine debatovanja, Savet Evropske unije je 27. februara 2018. godine formalno odobrio reformu Sistema trgovine emisijama za njegovu četvrtu fazu, tj. period 2021‒2030, što je bio poslednji korak u zakonodavnom procesu. Nova Direktiva će stupiti na snagu 20 dana nakon objavljivanja u Službenom glasniku EU.
Reforma ETS će pomoći EU da postigne cilj koji, kako je dogovoreno u Okviru klimatske i energetske politike do 2030. godine2 i usvojenim ciljevima iz Pariskog sporazuma3, podrazumeva smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte za najmanje 40% do 2030. godine. Umesto trenutnih 1,74%, gornja granica ukupne količine emisija godišnje će se linearno smanjivati za 2,2%. Ovo će biti dodatno smanjenje emisija u sektorima koje obuhvata ETS od oko 556 miliona tona tokom decenije ‒ što je ekvivalentno emisijama iz Velike Britanije u godinu dana.
Trenutno, na tržištu ETS-a se nagomilao višak emisionih jedinica usled različitih spoljnih faktora. Kada postoji višak jedinica na tržištu, cena emisija ugljenika posledično pada, pa je time i podsticaj za smanjenje emisija manji. Dugoročno rešenje za ovakav problem nagomilanih zaliha jedinica je rezerva stabilnosti tržišta4, koja će početi s radom početkom 2019. godine. U rezervu će se povlačiti višak jedinica i tako stabilizovati tržište, ali i sprečiti dramatično menjanje cena. Stabilizovanje cena ugljenika povećava pouzdanost sistema i šalje signal investitorima da se ugljenik oporezuje dosledno i da je sigurno investirati u sistem i samim tim u niskougljenične tehnologije. Zbog toga, ova Direktiva nalaže da će broj emisionih jedinica koje treba staviti u rezervu stabilnosti tržišta biti privremeno udvostručen do kraja 2023. godine. Takođe, nov mehanizam za ograničavanje valjanosti jedinica u rezervi stabilnosti tržišta postaće operativan 2023. godine.
Postoji opravdana bojazan da bi kompanije mogle da presele svoju proizvodnju u zemlje koje imaju blaža ograničenja za emisije gasova sa efektom staklene bašte. Zbog toga revidirana Direktiva o ETS-u sadrži niz odredaba za zaštitu industrije od ovakvog rizika, takozvanog „curenja ugljenika“5. Takođe, nove odredbe Direktive bi trebalo ujedno da zaštite industriju od rizika primene međusektorskog faktora korekcije6, što, ukratko rečeno, znači proporcionalno smanjenje broja besplatnih jedinica za sva postrojenja. Do njegove primene dolazi zbog toga što je ukupan broj emisionih jedinica unapred predodređen i strogo ograničen, te je tako unapred određen i ukupan broj besplatnih emisionih jedinica. Postoje merila koja postrojenja moraju ispuniti da bi imala pravo na besplatne emisione jedinice. Kada se sumiraju sve nacionalne računice za sva postrojenja obuhvaćena Sistemom koja su ispunila ta merila, može se dogoditi da taj broj besplatnih emisionih jedinica bude veći od unapred određenog ukupnog broja besplatnih jedinica. Pošto se ukupan broj besplatnih jedinica ne može povećati, EU primenjuje međusektorski faktor korekcije kojim se svim postrojenjima obuhvaćenim Sistemom proporcionalno smanjuje količina dodeljenih besplatnih emisionih jedinica, kako bi se krajnje količine besplatnih emisionih jedinica uskladile.
Noviteti, rešenja...
Neke od odredbi nove Direktive o ETS-u:
• Revidiranim pravilima dodele besplatnih emisionih jedinica omogućiće se njihova bolja usklađenost sa aktuelnim nivoima proizvodnje kompanija, dok će i merila, koja se primenjuju pri izračunavanju koliko će se besplatnih jedinica dodeliti nekoj kompaniji, biti ažurirana u skladu s tehnološkim napretkom.
• Sektorima za koje se smatra da imaju najviši rizik za premeštanje proizvodnje van EU, emisione jedinice će nastaviti da se dodeljuju besplatno u celosti. Za sektore u kojima je rizik pojave „curenja ugljenika“ manji, stopa besplatne dodele biće najviše do 30%. Razlika postoji u odnosu na tekući period 2013-2020, s obzirom na to da se ova stopa smanjivala od 80% u 2013. godini, pa do 30% do 2020. za određene industrije.7 Veliki novitet u reformi je postepeno ukidanje besplatnih jedinica za sektore izložene manjem riziku, koje će početi nakon 2026. godine, uz izuzetak sistema daljinskog grejanja. Zbog iščekivanja ovakve mere, cena ugljenika na tržištu je rasla u prethodnih nekoliko meseci i dostigla rekord u 2018. u odnosu na prethodnih nekoliko godina.8
• Pored toga što industrije za koje se smatra da su izložene riziku od curenja ugljenika imaju pravo na besplatne jedinice za pokrivanje direktnih troškova ugljenika, države članice EU mogu pružati dodatnu podršku kako bi nadoknadile „indirektne troškove ugljenika” industrija s visokom potrošnjom. Primer takvog troška je povećanje cena električne energije koji se dogodio zbog odredbi ETS-a. Reformom države članice mogu nastaviti da i dalje pružaju kompenzaciju za indirektne troškove uglja, koja mora biti u skladu sa strogim pravilima o državnoj pomoći koja određuju najveće iznose pomoći, kao i sektore koji se mogu kvalifikovati za pomoć. Poboljšane su i odredbe o izveštavanju i transparentnosti.
• Sistem je osnovao i rezervu za nove učesnike9 ‒ 5% od ukupnog broja emisionih jedinica se odvaja kako bi se pomoglo novim postrojenjima koja ulaze u Sistem ili za pomoć postrojenjima čiji su kapaciteti znatno povećani od trenutka utvrđivanja i raspodele njihovih besplatnih emisionih jedinica. Reformom će rezerva za nove učesnike na početku sadržati neiskorišćene emisione jedinice iz tekućeg perioda 2013–2020. godine i 200 miliona emisionih jedinica iz rezerve za stabilnost tržišta. Do 200 miliona emisionih jedinica će se vratiti u rezervu za stabilnost tržišta ako ne budu iskorišćene tokom perioda 2021–2030. godine.
Ovom reformom Sistema trgovine emisijama EU za period od 2021. do 2030. godine, EU se nada da će uspeti da linearno smanjuje emisije gasova sa efektom staklene bašte kako bi održala status jednog od svetskih predvodnika u borbi protiv klimatskih promena i dostigla ciljeve ne samo svoje klimatske i energetske politike već i globalne ciljeve preuzete potpisivanjem Pariskog sporazuma.
Reforma ETS-a teži da podstiče inovacije i promoviše korišćenje tehnologija s niskim nivoom ugljenika kako bi se pomoglo stvaranje novih mogućnosti za radna mesta i rast, uz očuvanje potrebnih mera za zaštitu industrijske konkurentnosti u Evropi. S druge strane, zbog pooštrenih mera, bilo je potrebno ujedno i osmisliti načine za zadržavanje industrije unutar okvira Sistema zarad održanja stabilnosti tržišta ugljenikom, pa je stoga Reforma posebno obratila pažnju na smanjenje rizika od curenja ugljenika i primene međusektorskog faktora korekcije, kao i na olakšice za nove učesnike u Sistemu.
PIše: Milica Mijatović, Beogradska otvorena škola
Ovaj tekst objavljen je u XXXVI broju biltena "Progovori o pregovorima", kojem možete pristupiti ovde.
1 U pitanju su i metan (CH₄), azotsuboksid (N₂O), fluorougljenovodonici (HFC), perfluorougljenici (PFC), sumporov heksafluorid (SF₆)
2 Više na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELE-X:52014DC0015&from=EN
3 Više na: http://bigpicture.unfccc.int/#content-the-paris-agreemen
4 Više na: https://ec.europa.eu/clima/policies/ets/reform_en
5 Više o ovoj pojavi, definisanju ugroženih sektora, merama prevencije možete pročitati na: https://ec.europa.eu/clima/policies/ets/allowances/leakage_en
6 Više na: https://vertis.com/es/post/en-allocation-caps-and-other-mysteri- es-2013-07-29
7 Više o besplatnoj dodeli emisionih jedinica, kako je podeljena po sektorima koje ETS obuhvata i aukcijskoj metodi na: https://ec.europa.eu/clima/policies/ets/allowances_en
8 Više na: https://www.businessgreen.com/bg/news-analysis/3026710/could-europes--eur10-carbon-price-rise-yet-higher-still
9 Više na: https://www.emissions-euets.com/carbon-market-glossary/959-new--entrant-reserve-ner