Tačni, neprotivrečni i međunarodno uporedivi podaci o emisijama gasova sa efektom staklene bašte neophodni su kako bi međunarodna zajednica mogla da preduzme najbolje odgovarajuće mere i da ostvari ciljeve Konvencije. Izveštavanje o važnim podacima vezanim za najkorisnije načine smanjenja emisija i o prilagođavanju na nepoželjne posledice klimatskih promena takođe doprinosi globalnom održivom razvoju, stoji u Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promenama.1 Srbija, nažalost, nije u svom izveštaju poslušala ove smernice.
Drugi izveštaj Republike Srbije prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija o promeni klime2 nosi datum 23. oktobar 2017. godine. U poslednjem kvartalu 2017. godine Republika Srbija izveštava UNFCC u pokušaju da pomogne međunarodnoj zajednici da preduzme najbolje odgovorajuće mere i da ostvari ciljeve Konvencije (vidi antrfile), kao i da izvesti o važnim podacima vezanim za najkorisnije načine smanjena emisija, a sve da bi se doprineo globalnom održivom razvoju. Hej-haj.U Izveštaju se u poglavlju 1.2, u kome se prvi put govori o emisijama GHG, ukratko predstavlja inventar GHG za poslednju godinu pokrivenu izveštajem, 2014. godinu: „Na osnovu GHG inventara procenjeno je da su 2014. godine, ukupne emisije Republike Srbije bez odstranjenih količina iznosile 67.148,23 Gg CO2eq.” Republika Srbija izveštava međunarodnu zajednicu o poslednje raspoloživim podacima o GHG emisijama. Nažalost, ovakvi podaci ne zadovoljavaju prvi uslov koji Konvencija stavlja pred zemlje članice u pogledu izveštavanja o podacima. Ovi podaci nisu tačni. Ne ulazeći u pokušaje razumevanja šta bi moglo da znači da je „… Na osnovu GHG inventara procenjeno…” možemo slobodno da utvrdimo da je u trećem kvartalu 2017. bilo jednostavno poznavati GHG inventar za 2014. godinu s daleko većom preciznošću od ove s kojom je inventar procenjen. Čini se da su najveće greške u GHG inventaru koji je Republika Srbija dostavila međunarodnoj zajednici vezane za emisije iz energetike.
Poređenje s računicama nezavisnih institucija, poput Međunarodne agencije za energetiku (IEA), ilustruje ovo pitanje. Više od nepreciznosti zabrinjava činjenica da su dovoljno dobri podaci morali biti na raspolaganju obrađivačima izveštaja koji su, preko UNDP, imali na raspolaganju i resurse Globalnog fonda za zaštitu životne sredine. Energetski bilans Republičkog zavoda za statistiku za 2014. godinu, Energetski bilans Vlade Republike Srbije s konačnom potrošnjom za 2014. godinu bili su dostupni gotovo dve godine pre pripreme Izveštaja. Izveštaj o stanju životne sredine u JP Elektroprivreda Srbije za 2015. godinu, koji sadrži podatke o emisijama GHG za tu godinu, bio je dostupan još u aprilu 2016. Nažalost, JP EPS nije priredila takav izveštaj za 2014. godinu. Agencija za zaštitu životne sredine je u svojim javno dostupnim onlajn-bazama takođe imala mnogobrojne podatke na temu emisija GHG još sredinom 2016. godine. Posebno je interesantno uporediti Račune emisija u vazduh, koje je Republički zavod za statistiku objavio 2016. godine,3 u kome su prikazane emisije lokalnih polutanata za 2014. godinu i emisije GHG za 2013. godinu, s Računom emisija u vazduh koji je Republički zavod za statistiku objavio godinu dana kasnije, 2017. godine4, u kome su prikazane emisije lokalnih polutanata za 2015. godinu i emisije GHG za, nećete pogoditi, ponovo 2013. godinu. Primera radi, Republički zavod za statistiku Republike Srpske izdaje inventar GHG za 2014 godinu još 20.12.2016. Hej-haj.
OK, Izveštaj nije dobar kada je u pitanju tačnost podataka o GHG emisijama. Ima li važnih podataka o najkorisnijim načinima smanjenja emisija? Ima. U poglavlju 1.7 Izveštaja date su nam na uvid potrebe za finansiranjem mera za smanjenje emisija GHG. U te mere je ubrojana izgradnja 2900 MW (pet elektrana ukupno) novih kapaciteta za proizvodnju električne energije na bazi lignita.
Primera radi, Predlog Plana razvoja prenosnog sistema Republike Srbije za period 2018‒2027. godine sadrži želje operatera da izgrade samo dve elektrane u tom periodu. Tako je to kada vam mere za sprečavanje klimatskih promena nisu bliske srcu, pa se stidite da sanjate. Sa ivice pristojnog, izvestio bih vas i da Izveštaj izveštava međunarodnu zajednicu da je širenje sistema daljinskog grejanja u kome se koristi mazut takođe mera smanjenja emisija.
A mere prilagođavanja? Izveštaj ih sadrži i moguće je da su napisane mere dobrog kvaliteta. Ali, ko će sprovoditi mere prilagođavanja u zajednici koja ne može tri godine ni približno tačno da prebroji svoje emisije?
Hej-haj baš nas briga… Mi jurimo kroz noć.
Piše: Aleksandar Macura, direktor programa u RES fondaciji
Ovaj tekst objavljen je u XXXVI broju biltena "Progovori o pregovorima", kojem možete pristupiti ovde.
Izvor fotografije: unfccc.int
1 Accurate, consistent and internationally comparable data on GHG emissions is essential for the international community to take the most appropriate action to mitigate climate change, and ultimately to achieve the objective of the Conven- tion. Communicating relevant information on the most effective ways to reduce emissions and adapt to the adverse effects of climate change also contributes towards global sustainable development. http://uat.unfccc.int/national_reports/items/1408.php
2 https://bit.ly/2uMzJOv
3 https://bit.ly/2uVUTd9
4 https://bit.ly/2Gz4H1O